Fiš - Vatromet okusa

Priča o fišu seže duboko u prošlost. Navodno su ga prvi počeli kuhati doseljenici iz južnog dijela Njemačke, no žitelji mađarskog podrijetla tvrde da zasluge za nastanak fiša pripadaju njima. Stoga nije pogrešno zaključiti kako je riječ o svojevrsnom spoju dviju kuhinja, čiji je proizvod njegovo veličanstvo – Fiš duboko ukorijenjen u tradiciju kuhinje Srijema i Slavonije. Dobri poznavatelji fiša kažu da neke specijalne tajne u pripremi nema. Treba znati tek nekoliko pojedinosti. Riba mora biti svježa i kvalitetna, a paprika domaća slavonska. Koristi se najmanje dvije vrste riba, po mogućnosti som i šaran, a uz njih, ima li ih, dobro će doći i druge. Važno je samo naći pravi omjer ribe, luka, rajčice, mljevene paprike, soli, vina... te odabrati pravu „snagu“ vatre i vrijeme kuhanja, kako bi se sljubili svi sastojci, a da se pri tom riba ne raskuha. Uz fiš kao prilog uobičajeno je služiti domaće široke rezance ili neki drugi oblik domaće tjestenine. U toplijim mjesecima fiš se često kuha u kotlićima na otvorenom, a posebnost pripremi, u Iloku na primjer, daje kuhanje na samoj obali Dunava uz vatru grana koje je naplavio Dunav. Takva priprema daje posebnu ugođaj, ali i poseban doživljaj blagovanja kad se fiš uzima iz kotlića u kojem još uvijek lagano krčka. U novije vrijeme u restoranima se priprema verzija fiša od iskoštenog mesa soma i šarana.